Kufer na dnu hodnika

nova knjiga

Živa riječ autora o knjizi

Kufer na dnu hodnika

- Gospodine Budiša, napisali ste u relativno kratkom vremenu svoju osmu po redu knjigu. Odakle vam tolika inspiracija da skoro pa svake godine napišete novu knjigu?

- Većina mojih dosadašnjih knjiga uglavnom su po književnoj vrsti novele, što podrazumijeva da težim za lakim i kratkim ispričanim događajima čija radnja govori o ulomcima iz nečijeg života i sadrži samo po nekoliko likova, a radnja s odvija u većini mojih knjiga u kratkom vremenu. Za inspiraciju mi koriste razne ljudske sudbine, njihovi događaji od kojih sam u nekima osobno svjedočio, a u većem dijelu se poslužio fikcijom.

- Vaša najnovija  knjiga zove se  „Kufer na dnu hodnika“. O čemu je riječ?

Ova novela je začeta za vrijeme putovanja vlakom . Slučajno nailazim na školskog druga iz osnovne i srednje škole koji se nakon školovanja skrasio u dalekoj Australiji . Došao je u Hrvatsku provesti godišnji odmor. A onda se započe prisjećati na davne dane svoje mladosti i svega lijepog i manje lijepog što je prošao u tinejdžerskim godina i poslije do odlaska u Australiju. Kako mi je njegova priča bila interesantna sa zanimanjem sam ga slušao ne ometajući ga, osim kad bi mu uputio tu i tamo koje potpitanje.

- U naslovu se spominje kufer, zašto je bitan?

Bitan je zbog prvog dijela priče,  koji se reflektira i na drugi dio. Tako da se dosta toga događalo zbog tog starog  kufera.

- Što vas je potaklo da ovaj put napišete detektivsku priču?

Htio sam se okušati u novom žanru, za koji se nadam, da će to biti moj uspješan pokušaj u novom načinu pisanja. I ono šta je najvažnije, da će od strane šireg kruga čitatelja biti prihvaćen.

Na koju populaciju računate da će čitati vašu novu knjigu?

Kako se radnja zbiva od tinejdžerskih godina pa sve do starije dobi, računam da će knjiga zanimati  širu čitateljsku populaciju.

- Spremate li neku novu priču?

Što da vam kažem.. Nakon osam napisanih knjiga, kako sad razmišljam, teško ću se ikada ostaviti pisanja.

KNJIŽEVNA ĆAKULA
Tek nešto više od godinu dana, nakon što je javnosti predstavio svoju sedmu knjigu pod nazivom „Lockdown“, kaštelanski spisatelj Josip Budiša poklonike dobre knjige obradovao je osmom knjigom, novelom „Kufer na dnu hodnika“, koja je iskorak u jedan drugačiji žanr pisanja, odnosno radi se o detektivskoj priči.

Kako je došlo da se ovaj spisatelj okuša u detektivskoj priči te je li priča nastala iz stvarnih događanja ili fikcije, neka su od pitanja koja su nas zanimala i na koje nam je Budiša dao odgovore

Ovih dana iz tiska je izašla Vaša osma knjiga pod naslovom „Kufer na dnu hodnika“ pa nas zanima nešto više o sadržaju i vrsti priče?

Ovog puta sam pristupio novom žanru pisanja. Na način da mi je prvi dio novele pun elemenata detektivskog sadržaja , dok sam u drugom dijelu ostao vjeran dosadašnjem načinu pisanja.

Je li to možda način na koji želite pridobiti dio čitatelja koji vole takav žanr?

Svaki pisac bio on amater ili ne, želi se okušati u nečem novom ako zbog ničeg drugog onda zbog izazova kako će čitatelji reagirati.

Što čitatelji mogu očekivati čitajući prvi dio, a što drugi dio priče?

Prvi dio je dramatičniji i napetiji. U fokusu su dva lika koji pred svjedokom, a koji je ujedno i glavni lik, pokušavaju prikriti počinjeni zločin. Drugi dio romana donosi retrospektivnu priču o dvoje ljudi koji se slučajno sastaju u vlaku.

Smatrate li da ste ostvarili svoj cilj eksperimentirajući novim žanrom i hoće li priča naći put do Vaših vjernih čitatelja?

 Osobno sam bio zadovoljan dok sam pisao ovu intrigantnu priču za koju se toplo nadam da će naći put do mojih vjernih čitatelja i privući nove.

Vi ste svoj put pisanja započeli knjigom „Sve naše krize“ koja je ujedno i vaše kritičko razmišljanje o Hrvatskoj devedesetih i koja ima dobru čitanost. Razmišljate li možda da napišete knjigu koja bi bila svojevrsni nastavak te knjige. U kojoj bi promišljali o povijesnim temama koja su pomalo uvijek prisutne u našem društvu?

Spadam u ljude koji imaju više interesnih područja u svemu pa tako i u pisanju. Toj sam ideji otvoren i mislim da će u jednoj od sljedećih mojih knjiga biti obuhvaćena i ta tematika.

Željeli ste se za kraj zahvaliti onima koji su Vam pomogli da i ova knjiga dođe do čitatelja?

Zahvaljujem uredniku knjige gospodinu Ibrahimu Smlatiću, lektorici gospođi Ljilani Skataretiko na iscrpnom radu na knjizi. Zahvaljujem i svim drugim ljudima koji su na bilo koji način sudjelovali da ova novela ugleda svjetlo dana. Posebno zahvaljujem Uredu gradonačelnika Grada Kaštela i načelniku općine Unešić na suradnji i potpori.


Podijeli ovu stranicu

VRH