Josip Budiša: Sve naše krize

Nakon što je prije deset godina svjetlo dana ugledala njegova prva knjiga „Sve naše krize“, drniško-kaštelanski pisac Josip Budiša odlučio se na pisanje nastavka iste teme, što je rezultiralo drugim dopunjenim izdanjem, koje je iz tiska izašlo ovih dana.

U prvom izdanju knjige „Sve naše krize“ Budiša se osvrnuo na život generacije rođene pedesetih godina prošlog stoljeća u Hrvatskoj, koja je bila u sastavu SFRJ do 1991. godine te poslije u samostalnoj Hrvatskoj do 2012. godine. Iako je nakon ove knjige napisao niz pripovijetki, biografija, novela, drama i sličnih proznih izričaja, Budiša se odlučio ponovo vratiti na temu svoje prve knjige.

- Knjiga je naišla na dobar odjek kod čitatelja što me kao autora ugodno iznenadilo i ujedno motiviralo da nastavim s pisanjem. Kako su čitatelji na promocijama mojih novih knjiga, a i u drugim našim susretima, isticali da sam u knjizi „Sve naše krize“ vrlo nepristrano, objektivno i realno iznio stanje stvari među članicama bivše države, odlučio sam napisati dodatak u drugom izdanju o situaciji u Hrvatskoj u zadnjih deset godina – kazuje Budiša.

Pisac se u ovom drugom izdanju osvrce na ulazak u NATO savez kao i u Europsku uniju, a zanimljiv je i njegov osvrt na ulogu hrvatskih birača u dijelu onoga što se događa.

- Tako se osvrćem na ulazak u NATO savez 1. travnja 2009. premda je za to bilo svega 30 posto od anketiranih građana. Zatim smo službeno ušli u Europsku unju 1. srpnja 2013. iako je podrška Europskoj uniji u Hrvatskoj iznosila   između 50 i 53 posto prema izvorima u medijima. Navedene ankete dovoljno govore da hrvatski građani nisu velikodušno prihvatili ulazak Hrvatske u nove asocijacije.

Dvorac Kaštilac

Postavlja se pitanje zašto naši vodeći političari vazda srljaju u nove asocijacije iako im je znano da u nijednoj dosadašnjoj nismo bili sretni i zadovoljni. Zato bi cijela hrvatska javnost trebala znati: uplaćujemo li u EU, na ime članarine više novca negoli dobivamo iz njenih fondova. To veliki broj hrvatskih ljudi s malim primanjima itekako zanima kako bi znali ostati u Hrvatskoj koja je pri samom dnu po primanjima i BDP-u u Europskoj uniji ili kao i do sada tražiti u zemljama razvijenog svijeta! Treba napomenuti da Hrvatska u zadnjih deset godina nije značajnije napredovala ni kao članica u Europskoj uniji, što se dijelom može pravdati elementarnim nepogodama, pojavom opasnog virusa Covid-19 te zbog najnovije energetske krize.
Hrvatski građani su očekivali da će naši političari nakon osamostaljenja Hrvatske pronaći modus s kojim bi Hrvatska postala što je moguće više neovisna i neutralna država, ali se ispostavilo da je to bila samo neostvarena želja. Hrvatski birači kao da zaboravljaju da žive u demokratskom društvu, koje nije savršeno, ali za razliku od svih prijašnjih daje mogućnost da se na izborima smjene politike i političari koji nisu izvršili data predizborna obećanja i koji se ne bore za hrvatske interese nego za svoje probitke – naglašava ovaj pisac.

Uz pitanje: Umijemo li mi uopće bolje, Budiša naglašava da najveću krivnju za takvo stanje snose oni birači koji biraju navijački, bez obzira na učinkovitost onih kojima su dali glas.

- Dok se ne odvažimo dati glas i onima kojima ideološki ne pripadamo nema nam boljitka nabolje. Ali te odvažnosti birača još uvijek nema na vidiku – zaključio je Budiša, koji je ujedno zahvalio svima koji su na bilo koji način sudjelovali za dodatak u drugom izdanje knjige „Sve naše kriize“, posebno iris Ban i Mladenu Vukoviću.