Između straha, grijeha i smijeha
U doba velepošasti koronavirusa mnogo je toga iskliznulo iz tračnica normalnosti, neke su se svakodnevne godinama ustaljene životne navike i okolnosti stubokom promijenile, a povremena potpuna društvena zatvaranja, zabravljivanja slobodnih ljudskih kretanja, lockdawni, kako je i naslovljena ova knjiga, unijeli su nemire i nespokoje u ljudskoj duši. Tu zbunjenost svakoga od nas dodatno su usložile česte kontradiktorne odluke i naputci epidemiologa, počesto i polemike između njih samih, o uzusima ponašanja pred najezdama novog virusa o kojemu tako malo znamo, poglavito o (ne)nošenju maski, javnih skupova, cijepljenju, pomanjkanju cjepiva i borbi globalnih farmaceutskih kuća za profit, što je u mislima svakog pojedinca stvorilo plodno tlo za rast kojekakvih glasina i teorija urota, nasuprot glasu razuma znanstvenika, koji se u općoj kakofoniji i ne čuje dovoljno razgovijetno.
U tom globalnom obezglavljivanju zdravog razuma, strahu, gubljenju samopouzdanja, vedrine i optimizma, tako potrebnih za bodrenje naše snage kroz prolaske kroz životne tjesnace, Josip Budiša dobio je poticaj da ispiše ne ambiciozno literarno štivo, više osobni dnevnik događanja i izazova koji iskušavaju malog čovjeka čim jutrom otvori oči, ili kad krene na počinak. A o košmarnim snovima nekih da i ne govorimo. Josipova priča kazivana zavičajnim jezikom ikavice počinje i završava promišljanjima o pandemiji i borbi protiv nje iz kuta čovjeka nemoćnog pred naletima različitih informacija iz svih medija. Ispisao je tako dijaloge dvojice poznanika koji se odavno nisu susreli, što je prigoda da se propitaju za junačko zdravlje i izmijene poglede na niz sudbinskih pitanja o životu i svijetu. A kada se dva muškarca upuste u dužu priču, očekivano je da se ubrzo nađu i oko „mrsnih“ muško-ženskih tema, komentara sjaja i bijede „ženskaroša“, što ovom kratkom tekstu daje šaljivost i prijeko potrebnu duhovitost.
Iako s engleskim naslovom, Lockdown je
topla svagdašnja kronika malih ljudi koji su na početku trećeg desetljeća
trećeg tisućljeća uronjeni u virove posvemašnje zbunjenosti i proživljavanja
novih životnih iskušenja, koji traži nove recepte i stare mudrosti.
Mladen Vuković
I kad nam se ne ostvare svi snovi, drago nam je da smo ih imali
Josip Budiša nas je opet iznenadio. Lakoćom mijenja forme i način pisanja, ovaj put radi se o noveli na nestandardnom hrvatskom književnom jeziku.
Živimo u ružnoj stvarnosti, neizvjesnoj budućnosti, preostaje nam, dakle – dobra stara prošlost. Budiša voli tu živu tradiciju koja se stotinama godina prenosi i time joj čuva temeljne principe da se ne bi pogubili.
Dva prijatelja, usred korona pandemije, prisjećaju se raznih dogodovština, vrckavih, ludo duhovitih. Svi smo mi krvavi ispod kože, ali pitanje je kako se tko nosi sa situacijom u kojoj se zatekne. Smijeh je ljekovit. Čitajući ovu novelu, zaboraviš na pandemiju, na ružne vijesti s TV-a, novina i radija, baš zahvaljujući humoru.
Budiša je prepun pozitivne energije pa je s lakoćom prenosi i čitateljima, zapravo, svima oko sebe.
Onog trenutka kad zaboravimo na sve ružno, kad smo iz dana u dan pozitivni, kad se osjećamo dobro, kad smo zdravi, i duhom i tijelom, kad smo hrabri i predani da sami svoj dan učinimo lijepim – trebamo biti ponosni na sebe i taj osjećaj da smo se izdigli iznad svega ružnoga – nema cijenu! To nam je nagrada, jer spoznali smo da i kad nam se ne ostvare svi snovi, drago nam je da smo ih imali. Ako i Vi sebi želite uljepšati dan – pročitajte Budišinu novelu, osjećat ćete se vedro i nepobjedivo!
Ljiljana Skataretiko
Josip Budiša, kaštelanski pisac drniških korijena, izdao je novu knjigu zanimljivog naziva ‘Lockdown’.
Topla je to svakodnevna kronika malih ljudi koji su uronjeni u virove posvemašnje zbunjenosti i proživljavanja novih životnih iskušenja, koji traži nove recepte i stare mudrosti.
– Josipova priča ispričana zavičajnim jezikom ikavice počinje i završava promišljanjima o pandemiji i borbi protiv nje iz kuta čovjeka nemoćnog pred naletima različitih informacija iz svih medija. Ispisao je tako dijaloge dvojice poznanika koji se odavno nisu susreli, što je prigoda da se propitaju za junačko zdravlje i izmijene poglede na niz sudbinskih pitanja o životu i svijetu. A kada se dva muškarca upuste u dužu priču, očekivano je da se ubrzo nađu i oko ‘mrsnih’ muško-ženskih tema, komentara sjaja i bijede ‘ženskaroša’, što ovom kratkom tekstu daje šaljivost i prijeko potrebnu duhovitost – piše o knjizi Mladen Vuković.
Autor nam je kazao kako je ideja nastala 2020. kad nas je zahvatio virus, a namjera mu je bila izbjeći sumorne priče sadašnjosti i neizvjesne budućnosti, vratiti se ljepšoj i opuštenijoj prošlosti.
– Prožima se to kroz dvije kratke šaljive priče. Sve se događa u Zagori, a u knjizi se spominju propagatori teorije zavjera, posljedice virusa te još pogubnije posljedice globalnog zatopljenja – zaključuje Budiša.
PRIČA O SADAŠNJEM TRENUTKU
Iako nova knjiga „Lockdown“ kaštelanskog pisca Josipa Budiše, nedavno
izašla iz tiska, kako joj i naslov kaže, za glavnu temu ima pandemiju
koronavirusa, to je knjiga koju će rado pročitati mnogi, jer osim
promišljanja o pandemiji donosi i cijeli niz svima poznatih sudbinskih
situacija iz svakodnevnog života malih ljudi,
Ovu priču autor je ispričao zavičajnim jezikom drniškog dijela Dalmacije, a nastala je prošle godine kad je, kako autor kaže, virus Covid - 19 zahvatio cijeli svijet.
- Namjera mi je bila da u društvu prijatelja na
jutarnjim kavama , na terasama, što je moguće manje pričamo o sumornoj
sadašnjosti i neizvjesnoj budućnosti te da se vratimo ljepšim i
opuštenijim temama iz prošlosti. Budući da su naša druženja obilježena
trenutnom situacijom, činilo mi se zgodnim upotrijebiti tu nepopularnu
riječ za naslov. Koliko sam u tome uspio prosudit ćete sami nakon što
pročitate dvije kratke priče u „Lockdownu“ uokvirene u sadašnji
trenutak.
Poznato je da je zagovaračima teorija zavjera novi nepoznati virus bio
plodno tlo da svrate pozornost na sebe i da taj virus javnosti plasiraju
kao umjetan, čak i ne postojeći. Poznata beogradska psihologinja
svjetskog glasa iznosi svoje mišljenje,: koje citiram: „Niko nije umro
od Covida .Umrrli su od drugih bolesti, a umrli su vjerojatno zbog
njega, a ne od njega, nego zbog njega. " Osobno sam na strani službene
medicine i držim se epidemioloških savjeta.
Na kraju bih iznio i riječi poznatog filozofa i profesora na sveučilištu
u Berlinu koji kaže: „Na kraju smo jednog horizonta i na početku
drugog koji može biti, zbog globalizacijskog zatopljenja, puno pogubniji
od svih dosadašnjih za budućnost čovječanstva...“ Čak promišlja da bi
trebalo izmisliti ijedan novi sustav u svijetu, progresivniji kad je u
pitanju socijalna pravda i jednakost. – kazao je o nastanku novele te
trenutnim promišljanjima Josip Budiša.
-
Josip Budiša nas je opet iznenadio. Lakoćom mijenja forme i način
pisanja, ovaj put radi se o noveli na nestandardnom hrvatskom književnom
jeziku.
Živimo u ružnoj stvarnosti, neizvjesnoj budućnosti, preostaje nam, dakle
– dobra stara prošlost. Budiša voli tu živu tradiciju koja se stotinama
godina prenosi i time joj čuva temeljne principe da se ne bi pogubili.
Dva prijatelja, usred korona pandemije, prisjećaju se raznih
dogodovština, vrckavih, ludo duhovitih. Svi smo mi krvavi ispod kože,
ali pitanje je kako se tko nosi sa situacijom u kojoj se zatekne. Smijeh
je ljekovit. Čitajući ovu novelu, zaboraviš na pandemiju, na ružne
vijesti s TV-a, novina i radija, baš zahvaljujući humoru.
Budiša je prepun pozitivne energije pa je s lakoćom prenosi i
čitateljima, zapravo, svima oko sebe. Onog trenutka kad zaboravimo na
sve ružno, kad smo iz dana u dan pozitivni, kad se osjećamo dobro, kad
smo zdravi, i duhom i tijelom, kad smo hrabri i predani da sami svoj dan
učinimo lijepim – trebamo biti ponosni na sebe i taj osjećaj da smo se
izdigli iznad svega ružnoga, nema cijenu! To nam je nagrada, jer
spoznali smo da i kad nam se ne ostvare svi snovi, drago nam je da smo
ih imali. Ako i vi sebi želite uljepšati dan pročitajte Budišinu
novelu, osjećat ćete se vedro i nepobjedivo – napisala je svoje dojmove u
recenziji knjige Ljiljana Skataretiko
Ako je suditi prema ovim prvim dojmovima te uspjesima koja je ostvarilo šest dosadašnjih Budišinih djela, među njima pet romana, posebno zadnja dva romana „Sjeta“ i „6,9 po Riechteru“, čitalačke publike ni za novelu „Lockdown“ neće nedostajati, a svatko tko se odluči na čitanje moći će i sam na trenutak ući u toplu priču o malim ljudima koji prolaze neka nova životna iskušenja.