NA RETROVIZORU VRIMENA
I jubilarna deseta knjiga Josipa Budiše "Na retrovizoru vrimena" donosi miris prohujalih vremena u kojima je, unatoč skromnom djetinjstvu u siromašnoj Dalmatinskoj zagori, rodnom selu Ceri, poput brojnih sinova i kćeri s krša, krenuo put svjetala velegrada i zaorao urbane brazde života kojega su obilježili mirni, sigurni i sretni dani lijepih ugođaja, nenačetih padom moralnih i drugih duhovnih vrijednosti, društvenim licemjerjem i sveopćom trkom i grabežom gdje tko što stigne.
Doduše, slijedio je krvavi Domovinski rat, stubokom su se promijenile globalne prilike koje glođu hrvatsku zbilju i tu smo gdje smo. U svojim umirovljeničkim danima Josip se kreativno dotaknuo pera, susreo je svog generacijskog prijatelja, poveo razgovor o njima "zlatnim" sedamdesetim godinama (prije pola stoljeća) i pretočio ga u još jednu pitku priču, malu novelu o snovima i zebnjama "malog" čovjeka, zapitanog može li nam ovo danas biti bolje, pravednije, egzistencijalno sigurnije i ljepše. A moglo bi ako bismo svi prestali birati one koji su se do sada izobećavali svega i svačega, a ništa nisu ostvarili. Josip, žedan socijalne pravde, ispričao je na lokalnom dijalektu aktualnu priču koja nam otvara mnoga pitanja, a možda pruži i poneki odgovor. Uživajte u čitanju!